Rat. Neki primitivni ljudi, ruralna sredina, lažni kršćanski moral, licemjerje i nacionalizam, ksenofobija i rasizam, homofobija i seksizam, siromaštvo i materijalizam, različite ideologije i nespojive generacije, Cyber-boy među ljudima iz devetnaestog stoljeća.

Razočaran u ljude, poljuljane vjere i pognute glave, odlazio sam u tišinu. Svoju pustinju. Nehotice htio sam biti sam s Njim. Otkrivati Ga onoliko koliko sam sposoban spoznati Ga. Slaviti Ga jedino onako kako sam sposoban slaviti Ga. Mojim rukama. Crtežom. Kao kad znanstvenik crta skicu da pokuša razlučiti problem i jednostavnije razriješiti tajnu ja sam crtao ono što mi je još jedino ostalo čisto. U svijetlu brata Sunca, zvukovima sestre Vode i toplini brata Kamena tražio sam prijatelje, zajedništvo, ishodište, trag našeg zajedničkog Oca.

Našao sam granicu gdje realnost prelazi u apstrakciju, tjelesno u duhovno, fizičko u metafizičko, došao, mozda, do granice dva Platonova svijeta.
Umjesto mora predamnom otvorila se matematika. Svjetlost mi je ostala tajna, a umjesto portreta ljudi ovo su portreti kamena! Vječnih, nijemih likova. Tišine. Mira.

I.R, Zagreb, 2001.