ivanradman.com
ENGLISH  HRVATSKI  DEUTSCH  ITALIANO
HOME  SLIKE  CRTEŽI  PORTRETI  FOTOGRAFIJA  OSVRT  E-SHOP  UMJETNIK  KONTAKT  
RIJEČ KRITIKE||

fra Bernardin Škunca
 

Radman - More, kamen, svjetlo

Drago mi je da u ime naše franjevačke zajednice mogu otvoriti ovu izložbu monokromnih crteža mladog umjetnika Ivana Radmana, crteža kojima je on dao znakoviti naslov: More, kamen, svjetlo. Naš ugledni likovni kritičar, akademik Tonko Maroević, u svojemu osvrtu na Radmanovu izložbu u Veleposlanstvu Sjedinjenih Američkih Država u Zagrebu, istaknuo je maksimalnu jednostavnost kao odrednicu koja obilježuje likovni izraz Ivana Radmana. Ja bih taj Radmanov biljeg izrazio kao reduciranost slikarskoga znakovlja.

1. Spomenutu Radmanovu reduciranost već vidim u naslovu ove izložbe: More, kamen, svjetlo. Ovdje to doživljavamo metaforički, jer more je u ovim crtežima više od fizikalno-kemijskoga sastava mora; kamen je ovdje više od sastava krute materije, a i svjetlo je daleko više od sunčevih silnica. Iz čitanja Radmanovih crteža vidljivo je da su te tri pratvari u stvari tri čovjekova praznaka, kojima čovjek odvajkada otkriva značenje. Jer, te pratvari su oduvjek za čovjeka bile više od funkcije, više od materijalne pojavnosti.

2. Očito je da Radman u stanovitom smislu zanemaruje znakove. U svomu likovnom izrazu on ih reducira na njihovu najjednostavniju vidljivost. U svojoj težnji radukcije, tj. svodljivosti znaka na najjednostavniju pojavnost i vidljivost, Radman skoro da i nije mogao poći u daljnju svodljivost znakova mora, kamena i svjetla. Jer, znak ipak mra biti zapažajan. Nestane li toga, likovni sadržaj prestaje imati biljeg znaka, pa se tako nešto ne bi ni moglo zvati umjetnošću, jer prelazi u područje filozofije... Radman svojom reduciranošću zacjelo želi kazati da je bitno težiti prema značenju.

3. Značajno je uočiti da u tri praznaka Radmanove reduciranosti - mora, kamena, svjetla - nema čovjeka. Tu činjenicu svakako treba ubrojiti u Radmanovu reduciranost, zacjelo u značenjskom smjeru. Nije li ovdje - u Radmanovim crtežima - potpuna odsutnost čovjeka, u značenjskom smislu, put prema čovjeku ili poziv čovjeka na meditaciju temeljnih znakova prirode. U vremenu ekoloških katastrofa - skoro apokaliptičkih - Radmanovo uklanjanje čovjeka iz svijeta prirode priziva stav ozbiljne meditacije pred Stvoriteljevim djelom. I tu se, mislim, može osjetiti Radmanovu meditaciju, odnosno Radmanov stav prema stvorenome svijetu na način koji je on zapazio u Franje Asiškoga. Tu je i razlog njegove želje da svoju izložbu pokaže u ovom franjevačkom klaustru.

4. Radmanova meditacija u krajnjoj samoći - bez ikakve naznake čovjekove nazočnosti - govori o Tajni svega stvorenoga, nadasve o tajni u koju je uronjen sam čovjek, taj jedini stvor koji znade znakove, jedini stvor koji ih gleda i koji im - opet jedini - može otkrivati značenje. Iz sveukupnoga opusa što ga ovdje možemo gledati u posvemašnjoj reduciranosti, mogli bismo u jednoj riječi naslutiti Radmanovo uranjanje u Tajnu, u Tajnu s velikim slovom. Pri tome - rekao bih potaknut mišlju samoga Radmana, što ju je izrazio u predstavljanju na preklopniku pozivnice, ali proširujući njegovu misao - da nije samo svjetlost tajna, nego da je i more tajna, da je i kamen tajna. Radman slikajući/crtajući meditira, uranja u Tajnu, dapače u neizrecivu Tajnu. Dubinsko značenje njegovih znakova (crteža, odnosno mora, kamena i svjetla) jest, dakle Tajna. I čovjekov najdublji poziv je uranjanje u Tajnu. To je - rekao bih - i najljepši čovjekov poziv.

5. Konačno, jos bih želio spomenuti jedan Radmanov biljeg, koji opet ostaje na crti njegove reduciranosti, ali i na crti njegova uranjanja u Tajnu. Nazvao bih to Hvalospjevom Kraju (Kamenu) i Beskraju (Moru) u nazočnosti i odsutnosti Svjetla. Ovdje Radman opet druguje s Franjom Asiškim, koji je, kako je poznato, ostavio i pisani trag svoje meditacije i svojega divljenja pred stvorenim svijetom u Hvalospjevu Stvorova. Pozdravljajući vas sve, posebno samoga umjetnika, njemu osobito želim da nikad ne napusti Franju Asiškoga, ne samo kao udivljenika i zrenika Stvoriteljevih znakova, nego i kao sveca koji je samozatajnom askezom duha dosegao značenje i ostavio snažan trag u europskoj i svjetskoj civilizaciji.

fra Bernardin Škunca
Zadar, 2002.

Copyright © 2002 – Ivan Radman, All Rights Reserved.