ivanradman.com
ENGLISH  HRVATSKI  DEUTSCH  ITALIANO
HOME  SLIKE  CRTEŽI  PORTRETI  FOTOGRAFIJA  OSVRT  E-SHOP  UMJETNIK  KONTAKT  
RIJEČ KRITIKE||

profesor Pavao Jerolimov
 

Sukobi i suprotnosti

Na spomen riječi kao što su ugljen i maslina odmah nam se bude primisli na nešto što je tamno, tmurno, staro i izborano, na nešto što je teško, naporno, mukotrpno i sumorno. Ti pojmovi svakako ne pripadaju svijetu mladih, bar ne većini. Kad se mladi umjetnik primi tehnike ugljena i motiva masline svakako se moramo pitati - zašto? Što ga je to ponukalo ulaska u takav svijet likovnog izražavanja. Iskustvo, nostalgija, kućni odgoj, buntovnost, unutrašnji nemir, ili možda sukob sa stvarnošću, osjećaj za pravednost, vjera u neki bolji svijet - ili možda sve to skupa. Mladi slikar Ivan Radman unio je sve to u svoje slike. Štoviše, unio je cijeli svoj unutrašnji svijet u te nama na prvi pogled jednostavne slike - crteže.

Ugljen, ma koliko god on izgledao crno, tmurno, sumorno i koliko god on predstavljao težak, mukotrpan i siromašan život, ili djelovao prljavo, tužno - u ruci Ivana Radmana predočava sasvim drugi svijet. Mekoća i nježnost linija, prozračnost i čistoća ploha slikareva je poruka kako postoji i druga vedrija strana. I nije sve tako crno, tužno i sumorno kako na prvi pogled izgleda. Pronađimo, potrudimo se, vjerujmo - postoji i drugi lijepši svijet, bez obzira kako on sada izgleda. Koliko god zvučalo čudno, tom crnom tenikom mladi umjetnik nedvojbeno zrači optimizmom, ufanjem, nadom, vjerovanjem i ljubavlju.

Maslina, bez obzira koliko ona izgledala staro i izborano i koliko god ona izražavala škrtost zemlje podneblja u kojem raste, ona je i simbol dugovječnosti, žilavosti i ustrajnosti. Nije ona slučajan Radmanov odabir motiva. Ona u njemu ne budi samo nostalgične osjećaje, sjećanja na tradiciju i toplinu doma. Maslina mu predstavlja svojojm (na crtežima) prividnom samoćom želju za samostalnošću, težnju za individualnošću i neovisnosti. Ne težimo li tomu svi mi? Ona svojom dugovječnošću simbolizira snagu i vječnu mladost kao i mudrost. Njene suprotnosti - škrta zemlja i mnogo plodova - nije samo puka simbolika, već i naša težnja svakodnevnog življenja i preživljavanja. Koliko god maslina bila osamljena, stara i izborana, ona je na Radmanovim crtežima sve drugo - samo ne to.

Iznenađuje li nedostatak čovjeka na slikama Ivana Radmana. Možda i ne želi na svojim slikama takvo stvorenje koje stvara crni, tužni, sumorni svijet. Hoće biti sam. Možda? Osamljenost nije svojina mladih, bar ne većine. Je li Radman osamljen? Ne, nije! Čovjek je prisutan na njegovim crtežima iako nije nazočan. Sav taj crni, tmurni, stari, sumorni, izborani i ini svijet naša je svakodnevnica, predstavlja nas i našu stvarnost. Svojim se crtežima Ivan Radman postavio u ulogu Stvoritelja, Boga, sa željom da promjenimo taj i takav svijet i da ga vidimo njegovim očima. Njegov je svijet nježan, topal, vedar, vesel, pun optimizma, nade, radosti, ljepote i ljubavi. Ivan Radman svoj svijet nije želio zadržati samo za sebe već ga podijeliti s nama. Poruka je jasna - sve može biti bolje i ljepše ali to trebamo zajedno ostvariti.

Sukobljavajući suprotnosti autor je predstavio svoj buntovni unutrašnji svijet, sukob sa stvarnošću, životno iskustvo i osjećaj pravednosti u nadi za bolje i ljepše sutra.

Pavao Jerolimov
Zagreb, 2004.

Copyright © 2002 – Ivan Radman, All Rights Reserved.